Koliko traje zubni most? Najvažniji faktori koji utječu na dugovječnost protetskog rada

Zubni most predstavlja tradicionalno protetsko rješenje kojim se nadoknađuju jedan ili više izgubljenih zuba tako da susjedni zubi postaju nosači (abutmenti) za fiksnu konstrukciju. U usporedbi s mobilnim nadomjescima, most nudi stabilnu funkciju i bolju integraciju s preostalim zubima. Postavlja se kao trajna alternativa u mnogim kliničkim situacijama, uključujući i one gdje implantoprotetski koncepti poput all-on-6 i all-on-4 možda nisu prvi izbor. Međutim, pitanje koliko traje zubni most nije jednostavan odgovor — ovisi o nizu biomehaničkih, kliničkih i pacijentovih čimbenika. U nastavku se analitički razmatraju elementi koji utječu na dugovječnost protetske konstrukcije te realna očekivanja trajanja.

Osnovna struktura zubnog mosta

Zubni most se sastoji od barem dvije krunice koje služe kao nosači i jednog ili više nadomjestaka (pontici) koji zamjenjuju izgubljene zube. Nosači su najčešće prirodni zubi koji su prethodno preparirani kako bi primili krunice, a pontici se vežu između njih. Ova konfiguracija omogućuje fiksnu vezu s preostalim zubima i prenosi žvačne sile kroz abutmente u cijelu okluzalnu strukturu.

Ključna prednost mosta je njegova fiksna priroda — pacijent ga ne može samostalno ukloniti. Zbog toga je princip funkcije sličniji prirodnoj denticiji nego kod mobilnih proteza. Most je strukturiran tako da premosti edentuloznu regiju, ali to znači da se cijeli sustav opterećuje složenim silama kroz nosače.

Prosječna predviđena trajnost

U kliničkoj praksi očekivano trajanje zubnog mosta varira ovisno o brojnim čimbenicima. U idealnim uvjetima, most može trajati desetljećima, no u realnim kliničkim situacijama, prosječne epidemiološke studije pokazuju da većina mostova ima predvidivu funkciju od 10 do 15 godina. Pri dobrom održavanju i stabilnim okolnostima, neki mostovi ostaju funkcionalni i više od 20 godina.

Važno je naglasiti da taj vremenski okvir ne predstavlja jamstvo trajanja bez intervencija; većina pacijenata će kroz vrijeme trebati korekcije, ponovna cementiranja ili restorativne zahvate povezane s nosačima ili ponticima.

Biomehanički čimbenici preraspodjele sila

Jedan od ključnih razloga za aktivnosti povezanih s dugovječnošću mosta jest način na koji most funkcionira u žvačnom sustavu. Žvačne sile prenose se s pontika kroz nosače u alveolarni greben, ali se pritom događaju koncentracije sila u kritičnim točkama, posebice u abutmentima.

Ako okluzijska ravnoteža nije optimalno uspostavljena, dolazi do preopterećenja u određenim zonama. To može rezultirati trošenjem, mikropomacima cementnog spoja, frakturama ispuna, oštećenjem abutment zuba ili čak mikrofrakturama same konstrukcije mosta. Sustav mora biti usklađen s okluzijskim zahtjevima pacijenta kako bi se minimaliziralo to opterećenje. U tom kontekstu mostovi mogu zahtijevati prilagodbe kako bi se smanjili neželjeni stresovi i povećala dugovječnost.

Oralna higijena i parodontalno zdravlje

Drugi ključni faktor dugovječnosti mosta jest oralna higijena i stanje parodontalnih tkiva. Zubi koji služe kao nosači imaju povećan rizik od razvoja sekundarnih bolesti ako se plak i biofilm nakupljaju uz rubove mosta. Ako pacijent ne provodi adekvatnu oralnu higijenu, mogu se razviti gingivitis i parodontitis, što s vremenom uzrokuje resorpciju alveolarne kosti i oslabljenu potporu nosača.

Pravilno korištenje interdentalnih četkica, zubnog konca i profesionalna higijena u ordinaciji nužni su za sprečavanje parodontalnih komplikacija. Zubi abutmenti moraju biti stabilni i bez pokretljivosti kako bi most mogao dugo ostati funkcionalan. Kronično upalno stanje parodonta dramatično skraćuje vijek trajanja mosta, jer se destabiliziraju nosači, što može dovesti do potrebe za ponovnom izradom ili zamjenom mosta.

Kvaliteta pripreme i protetske izrade

Dugovječnost mosta također uvelike ovisi o kvaliteti kliničke pripreme nosača i preciznosti izrade same konstrukcije. Dobro planirana preparacija zuba mora ostaviti dovoljnu masu dentina za zadržavanje krunica bez prekomjernog uklanjanja strukture, ali s dovoljnom redukcijom kako bi krunica imala adekvatan prostor bez podizanja okluzije. Ako preparacija nije optimalna, most može imati lošu retenciju, što vodi do vraćanja i učestalih cementiranja.

Materijali mostova (metalokeramika, cirkonij, litij-disilikat i sl.) također utječu na trajnost. Materijali s većom krutošću i mehaničkom otpornošću omogućuju veću otpornost na habanje i lomove. Strukturalna kvaliteta spojeva između krunica i pontika te kvalitetna adaptacija rubova imaju presudan utjecaj na dugotrajnost.

Opće zdravstveno stanje pacijenta i sustavni čimbenici

Stomatološki rehabilitacijski radovi ne postoje izolirano od općeg zdravlja pacijenta. Sustavna stanja poput dijabetesa, autoimunih poremećaja, osteoporoze, pušenja i drugih metaboličkih poremećaja mogu negativno utjecati na cijeljenje tkiva te dugoročno smanjiti otpornost parodontalnog tkiva. Pacijenti s loše kontroliranim dijabetesom, primjerice, imaju povećan rizik od parodontalnih problema i sporijeg oporavka, što može negativno utjecati na stabilnost nosača i samog mosta.

Pri evaluaciji mogućnosti dugoročnog održavanja mosta važno je sagledati cjelokupnu kliničku sliku, uključujući sustavne čimbenike koji bi mogli utjecati na životnost protetskog rada.

Okluzijske navike i parafunkcije

Parafunkcijske navike poput bruksizma (škripanje zubi) i jakog stiskanja zubi dodatno opterećuju protetske radove. Takvo opterećenje uzrokuje povećane sile na most i njegove nosače, što može dovesti do mikrofraktura, lomova keramike ili otpuštanja cementa. U takvim slučajevima ponekad je indicirano izraditi zaštitnu udlagu za noćno nošenje kako bi se smanjilo oštećenje i produžio vijek trajanja mosta.

Usporedba s implantoprotetskim konceptima

Iako je zubni most dugoročno stabilno rješenje u mnogim kliničkim situacijama, suvremeniji implantoprotetski koncepti ponekad pružaju veću predvidivost dugoročnog funkcioniranja bez opterećenja susjednih zuba. Koncepti poput all-on-6 i all-on-4 omogućuju potpuni oslonac na implantate bez potrebe za preparacijom prirodnih zubi, čime se eliminiraju problemi povezani s opterećenjem nosača. Implantoprotetske strategije mogu biti osobito indicirane kada su nosači mosta slabi, kada je opseg rekonstrukcije velik ili kada se želi izbjeći daljnje trošenje prirodnih zuba.

Trajanje zubnog mosta ovisi o kompleksnoj interakciji biomehaničkih, kliničkih i pacijentovih čimbenika. U idealnim uvjetima i uz pravilnu oralnu higijenu, odgovarajuću okluzijsku ravnotežu te kvalitetnu izradu protetskog rada, most može bez problema funkcionirati desetljećima. Međutim, čimbenici kao što su parodontalne promjene, loša higijena, parafunkcije, sistemske bolesti i inferiorna priprema nosača mogu značajno skratiti vijek trajanja i zahtijevati ponovnu izradu. Procjena svakog od tih elemenata sastavni je dio intervencije koja vodi ne samo uspješno već i dugoročno stabilno protetsko rješenje.