Upala zuba i čeljusti: simptomi koje ne smijete ignorirati

Upala zuba i širenje infekcije prema čeljusti predstavljaju ozbiljna stanja u stomatologiji. Ako se bolest ne prepozna i ne liječi pravovremeno, može progredirati do gubitka zuba, širenja infekcije na okolne strukture ili sistemskih komplikacija. Ovaj članak opisuje mehanizme nastanka upale, karakteristične simptome, dijagnostičke korake, moguće komplikacije te smjerove terapije.

Mehanizmi nastanka upale zuba i širenje prema čeljusti

Upala unutar zuba najčešće započinje prodorom bakterija kroz oštećenja cakline i dentina uslijed karijesa, pukotina zuba, neadekvatnih ispuna ili mikroprouka u strukturi zuba. Kad bakterije dosegnu zubnu pulpu (živac i krvne žile unutrašnjeg dijela zuba), nastaje proces upale poznat kao pulpitis. U ireverzibilnom obliku pulpe dolazi do odumiranja tkiva, što omogućuje širenje infekcije prema vršcima korijena, alveolarnoj kosti i okolnim mekim tkivima. U tom slučaju može nastati periapikalni apsces, zahvaćanje čeljusti i otok koji se širi u okolne regije.

Kod širenja infekcije u čeljust, dodatna putanja može biti kroz trabekularnu kost ili meka tkiva lica, uz moguće stvaranje fistula, celulitisa ili širenje na susjedne anatomske prostore.

Simptomi koje ne treba zanemariti

Simptomi upale zuba i širenja prema čeljusti često se isprepliću, no neki znaci upućuju na ozbiljnije stanje:

• Intenzivna bol u zubu koja pulsira ili postaje kontinuirana, često pojačana noću.
• Osjetljivost na toplu, hladnu ili slatku hranu i piće, pri čemu bol ne prolazi s prestankom podražaja.
• Udarni pritisak ili tapkanje po zahvaćenom zubu izaziva bol ili neugodu.
• Oticanje desni u području zahvaćenog zuba, pojava edematoznog mesa, ponekad s izraženim crvenilom.
• Oticanje lica, regionalna edematoznost čela, obraza ili vrata, uz moguće crvenilo i lokalno povećanje temperature kože.
• Širenje boli u susjedne regije: čeljust, uho, vrat ili temporalne regije.
• Osjećaj napetosti u čeljusti, ograničeno otvaranje usta (trizmus).
• Loš zadah, neobičan okus u ustima ili prisutnost gnoja.
• Promjena boje zahvaćenog zuba (u tamniji, sivkasti ton) u slučajevima odumiranja pulpe.
• Opći znaci: povišena tjelesna temperatura, opća slabost, otečeni limfni čvorovi u vratu ili submandibularnoj regiji.

Prepoznavanje tih simptoma ključno je za pravovremeni stomatološki pristup.

Dijagnostički pristup

1. Klinički pregled: procjena gingivalnog stanja, oticanja, adhezija, palpacija i perkusija zuba.
2. Test vitalnosti pulpe: temperaturama (hladno/više), električnim instrumentima ili instrumentima za ispitivanje pulpe.
3. Radiološka dijagnostika: intraoralne i periapikalne snimke za otkrivanje promjena na vršcima korijena, širenja infekcije ili apscesa.
4. Dodatne pretrage: kod sumnje na širenje infekcije mogu se zatražiti ortopan snimke ili CT, ovisno o kompleksnosti.
5. Procjena sistemskog stanja: kod edema lica, oteklina vrata i općih simptoma, procjena je li infekcija prešla lokalne granice.

Vrste upale i stadiji bolesti

• Reverzibilni pulpitis: rana faza kada pulpa reagira na nadražaj, bol se javlja kratko i prestaje nakon uklanjanja stimulansa.
• Ireverzibilni pulpitis: pulpa je trajno oštećena, bol traje spontano i nezavisno od stimulansa, najčešće vodi prema intrakanalnoj terapiji.
• Nekroza pulpe i razvoj apscesa: tkivo pulpe umire, bakterije se šire prema vrhu korijena, dolazi do formiranja apscesa i edematoznih promjena u čeljusti i mekim tkivima.

Komplikacije neliječenih stanja

Neliječena upala zuba može imati ozbiljne ishode:

• Širenje infekcije u okolne strukture – mandíbula, maksila, meka tkiva ili sinusi.
• Fistulacija – formiranje kanala između apscesnog područja i sluznice ili kože.
• Celulitis lica, submandibularni i sublingvalni edemi, potencijalno opasna stanja.
• Osteomijelitis kosti čeljusti.
• Sistemska infekcija u rijetkim slučajevima, osobito kod imunosuprimiranih osoba.
• Gubitak zuba ako struktura postane nepopravljivo oštećena.

Smjerovi terapije

Odabir terapije ovisi o stadiju bolesti i zahvaćenosti zuba i okolnih struktura:

• Konzervativno liječenje: uklanjanje karijesa i iritansa, dezinfekcija i zaštita pulpe u ranim fazama upale.
• Endodontska terapija (liječenje korijenskih kanala): uklanjanje upaljenog tkiva pulpe, čišćenje, oblikovanje kanala i njihovo hermetičko zatvaranje.
• Incizija i drenaža apscesa: kod nakupljanja gnoja, potrebno je stvoriti kanal za iscjedak i smanjenje pritiska.
• Antimikrobna terapija: primjena antibiotika prema indikacijama stomatologa, osobito kod širenja infekcije.
• Kirurške intervencije: apikotomija, kirurgija za uklanjanje necrotiziranog tkiva ili zub ako nije moguće spasiti.
• Pacijentova oralna njega i kontrola: nakon terapije, redoviti kontrolni pregledi i održavanje oralne higijene.

Upala zuba i njezino širenje prema čeljusti predstavljaju ozbiljan rizik za oralno i opće zdravlje. Pravovremeno prepoznavanje simptoma poput intenzivne boli, otoka, promjene boje zuba ili širenja boli u čeljust ključno je za sprječavanje komplikacija. Dijagnostika uključuje kliničke testove i radiološke pretrage, a liječenje može obuhvatiti konzervativne metode, endodontsku terapiju, inciziju apscesa ili kirurške zahvate.

Pravovremeni stomatološki pristup ključan je za očuvanje strukture zuba i sprječavanje širenja infekcije prema čeljusti i dalje.